Izložba „Ljubav i prijevozna sredstva“ sadrži sedam hologramskih slika. Slike su nastale kombinacijom klasične tehnike slikanja, animiranja i korištenja suvremenih medija-hologramskih plastika koje omogućavaju efekt mjenjanja slike ovisno o kutu gledanja. Zbog loma svjetlosti na prizmatičnoj površini dolazi do promjene ovisno o kutu gledanja.Svaka slika je animirana u sedam faza, odnosno unutar svake pojedinačne slike nalazi se sedam slika. Rad je interaktivan i ovisno o brzini kretanja gledaoca ispred slike postiže se na pojedinim slikama efekt pokreta ,ako se krećemo brzo, sedam faza animacije se stapa u jedan pokret a isto tako pojedine se faze mogu gledati kao zasebne slike ako se krećemo polako ispred njih.

Po svojoj tematici one obrađuju ključne situacije u ljubavnim odnosima koje su vrlo često vezane uz prijevozna sredstva-odlaske dolaske i sl. Svaka slika pojedinačno obrađuje jedno prijevozno sredstvo-auto,brod,vlak itd.

Te se situacije kao zaustavljene filmske sekvence neprestano vrte kako se gledaoc kreće, kao što postoje fiksirani momenti u našim sjećanjima koje neprestano vrtimo . Osim osobnog u radu se bavim i propitivanjem komercijalizacije intime. Zato su slike stavljene u „jeftin plastični medij“ koji budi asocijacije na kičrazglednice iz 80 godina.Tako kao i u današnjoj industriji zabave koristim intimu zamotanu u zabavni medij kako bi se privukao i zabavio što veći broj gledaoca. Sa likovne strane bavim se propitivanjem završenog – nezavršenog crteža. Jer rad se neprestano mijenja, taman kad smo uhvatili cjelinu u pogledu situacija se naglo preokreće i opet smo na samom početku crteža, a to je pitanje koje umjetnici vrlo često postavljaju kod nekog djela-kada je ono doista završeno? 

Ljubavni osjećaji viđeni kroz šaroliku prizmu popularne kulture u pravilu moraju biti intenzivni, a među omiljenim dramaturškim postupcima koji bi kod publike trebali iskamčiti barem poneku suzu nalaze se sastanci i rastanci ljubavnika. Poprišta tih srcedrapateljnih zbivanja nerijetko su tranzitna mjesta, poput željezničkih kolodvora, morskih i zračnih luka..ili asfaltna traka koja nestaje prema horizontu. Ta nije li jedan od najdojmljivijih, i najcitiranijih rastanaka onaj u filmu Casablanca kada se, nakon dramatičnog rastanka  na aerodromu, Rickov automobil izgubi u magli? A koliko li je tek prpošne pjene iza sebe ostavio gliser koji je u sretnu budućnost odnio dva novopečena ljubavna para u filmu Neki to vole vruće. Potrošnju papirnatih rupčića devedesetih godina potaknuo je film Prije svitanja u kojemu se za putovanja vlakom zaljubljuju dvoje slučajnih suputnika.

Ciklus hologramskih slika href="ljubav i prijevozna sredstva" Ane Kolege spaja ikonografiju ljubavnih susreta i rastanaka s odgovarajućim citatima iz ropotarnice popularne glazbe, od davnih šlagera do tužno hrapava glasa Toma Waitsa. Ispod plastične površine uzgibane su Anine slike koje spajaju znalačko komponiranje ploha s prividno naivnim crtežom. Otkriće da se ti likovi doista kreću ovisno o našem pokretu izazivaju, ta nije pretjerano reći, djetinju razdraganost: gle kako se ovo dvoje ljube, vidi plesne cipelice kako lete…A nije naodmet prisjetiti se da su i razglednice izvedene u identičnoj  tehnici prije dvadesetak godina bile predmetom nesavladive dječje žudnje. Svaka od osam slika gotovo da je animirani film kružne strukture, u kojemu se spajaju početak i kraj. Slike koje nisu nikada dovršene čekaju svog princa ili princezu iz bajke – da ih probudi. Izvučen je tek najdirljiviji segment, i u trenutku kada mu promatrač ili promatračica posveti pažnju on oživi, i tu pažnju nastoji zadržati i iluzionističkim pomagalima koje je donekle lako raskrinkati. No, dodatna je čar u tome što ćemo otkriti da je riječ o nostalgičnim, "crno-bijelim" filmovima u kojima je jedina boja je intenzivno ružičasta – na cvijeću, usnama ili zažarenim obrazima.  A osim što izmamljuje raznježene uzdahe, hologrami nas svojom sagledivošću nagone i da se ritmički ljuljamo, njišući glavom lijevo-desno pjevušeći : "come sail your ships around me and burn your bridges down"